Nogometna birtija

Priča počinje prije odigravanja utakmice 5. Kola 1. HNL između Hajduka i Slaven Belupa kada su riječki sudac (Ivan Bebek) i delegat utakmice tražili da se „sporni“ transparent WHITE BOYS makne sa ograde zato što navodno ima rasistički sadržaj.
Torcida odbija to napraviti, a utakmica je ipak odigrana!
Međutim postavlja se pitanje zašto dotični sudac ulažne dodatne napore unoseći priču o navodno „spornom“ transparentu u zapisnik i tako širi hajku do čelnih ljudi HNL-a i UEFA-e koja potom zabranjuje isticanje istog na utakmici protiv Deportiva!
Prema objašnjenjima, rasistički sadržaj na transparentu je predstavljala konfederacijska zastava koju u UEFA-i smatraju neprimjerenom!
Diljem europskih stadiona možemo vidjeti "spornu" zastavu kod navijača s juga, a ona se slobodno vijori i u SAD-u, da ne govorimo o tome kako se bez ikakvih problema može kupiti u bilo kojem dućanu koji se bavi prodajom sličnih stvari!

Najbitnije i najžalosnije od svega je to da se jedino u Hrvatskoj nogometni sudac sjeti da bi takav transparent mogao biti „sporan“ i „neprimjeren“, dok se na ostalim tribinama Europe vijore zastave ratnih zločinaca i dižu razne političke i neprimjerene poruke!
Gospodine Bebek kupujete li tim potezom bodove kod UEFA-e ili ste zaista tako duboko dirnuti zbog navodnog „rasističkog sadržaja“ i „rasne segregacije“?!

Još jedan dokaz koliko daleko seže ljudska glupost, slika i prilika Hrvatske, njenog nogometa i društva!

Tko bi rekao da ćemo dočekati i jedan ovakav članak u našim medijima?!

..."Navijači nisu likvidirali Dinu Pokrovca, niti palicama prebili Luku Bonačića.
Da ne govorimo da se ne voze u Sloveniju sa Sinišom Šošom!"...

..."A baklje?! To vam je, gospodo draga, u hrvatskom nogometu sasvim sporedna stvar.
Ako ne vjerujete nama, pitajte Štimca i Mamića"...

Po prvi puta vam donosimo post jednog od naših korisnika sa foruma.
Neka to bude pokazatelj da ćemo vrlo rado objaviti i vašu priču ili tekst ukoliko je imate, dovoljno je da se obratite jednom od Administratora na forumu i stvar će biti riješena.
Da ne duljimo previše, korisnik koji je htio ostati anoniman, ali ipak se poslužio nadimkom Ludi Konj, donio nam je zanimljiv pogled na stvari koje se odvijaju iz njegove perspektive. Uživajte!


Naša Lijepa naša oduvijek je bila široke ruke. Nikad nije gledala koga to prima (natrag) pod okrilje, svi su pozvani i svi su dobrodošli. Danas cijelu zemlju trese afera odbjeglih sinova. Jedan od odbjeglih sinova, koji je "pobjegao“ trbuhom za kruhom jeste i Mirko Hrgović. Čovjek koji je svojim potezom (ili je to možda Mamić svojim) učinio da apsolutno sve ostalo na jedan kratki vremenski period padne u drugi plan. Krsto Laptalu trune u zatvoru bez obzira što su pronađeni oslobađajući dokazi i što mu se sudi za ono što što će ubrzo osuditi i naše generale (zapovijedna odgovrnost), inflacija, korupcija, ambiciozni projekt Vlade kojim će poskupiti cigarete 7 kn kako bi se izašlo na kraj tome problemu pušenja. Ako je to uopće problem (ako mene pitate, nije).

Dakle, Mirko Hrgović. Sjever ga je dočekao psovkama i uvredama, začinjenim najmaštovitijim srpskim epitetima, čovjek da ne zna, pomislio da je Siniša Mihajlović potpisao za Dinamo. Osim što je nazivan Ciganom i Srbinom, naziva ga se i plaćenikom, dok za mladića po imenu Milan Badelj donedavno nitko nije čuo, ali je on sada heroj i pravo "Dinamovo dijete od glave do pete“. Mladi simpatični momak iz Gajnica koji na treninge dolazi vlakom iz Gajnica. Ljudi na ulici o njemu bruje, svi se kunu u njegovo skromnost, vjernost i odanost prema klubu u kojem je ponikao. (Ako ćemo tako, Mathias Chago također dolazi na treninge tramvajem, jel zato i njega treba uzdisat u nebesa?) Da može i on
bi dolazio na trening u superluksuznim autima na trening, baš kao i Mihael Mikić.

Mihael Mikić je posebno poglavlje Dinamove povijesti, sin vjetra i odbjegli sin. Odbjegli sin vjetra. Nekima je ostao u simpatičnoj sjećanju kao mladi jebivjetar koji je ordinirao po desnoj strani, kada je prije odlaska na bauštelu u Kaiserslautern probijao bokove za Dinamo. Jednom prilikom je tako bivao "bodičekiran“ od strane nekog XY hrvatskog beka u aut, ali je nastavio trčati iza reklamnih panoa i potom ponovno uletio u teren i nastavio trčati s njom. Završetka akcije se ne sjećam, ali nešto mi govori da je vjerojatno izašao van terena s loptom i zaustavio se tek podno prvih tribina gromoglasnog Sjevera. Danas se Mihaelu Mikiću plješće zbog požrtvovnosti. Za neke on proživljava najbolje trenutke svoje karijere. Sinoć je ispraćen pljeskom zbog neprestane trke (čak i kada je to zaisa nepotrebno), borbe, požrtvovnosti. Ali nešto mi tu smrdi na paradoks...

Kada to napravi Mirko Hrgović, onda je on Srbin, Cigan, Mamićev okot ili šta već. Po nekima, razlika je u tome što se Mihael Mikić vratio u jato zato što je on tako htio i što je svojim bjesomučnim prodorima, dodavanjima koja kao da pate on Alzheimerove bolesti pa cijelo vrijeme vijugaju i podrhtavaju dok ne dođu do neke mirne noge koja ih može zaštopati, on htion pomoći Dinamu. Njegov povratak u Dinamo nema veze s tim što je sjedio na klupi u Kaiserslauternu, Mihael Mikić nije plaćenik. Ali Mirko Hrgović je.

Možemo postaviti i ovako stvari. Nicolas Anelka, danas cijenjeni centarfor Chelsea (koji je neki dan poderao Milanovu mrežu "ko siroče kiflu“, točnije puta 4), dosada je promijenio bezbroj klubova. Od Londona do Manchestera do Madrida pa preko Pariza do Istambula. Usput je odigrao ponešto i u Liverpoolu i Boltonu. Prava ptica selica. Zamislimo da Mamić popizdi i dofura Anelku za najveće pare u povijesti nogometa, za pare kakvima ni Roman Abramovič nebi mogao parirati.
Zamislimo da s Anelkom u momčadi, Dinamo apsolutno razvali cijelu HNL, Anelka ima prosjek od 2,3 gola po utakmici i na kraju Dinamo s njim na čelu konačno uđe u Ligu prvaka. Da li bi tada Nicolas Anelka bio plaćenik ili čovjek kojemu je stalo do kluba Dinama, navijača,grada Zagreba? Da li bi i on progutao frazu Dinama kao institucije kao što se nama
servira danas, kada nam se u nedostatku ičega pozitivnog, servira 1967 pa tako i čak mali Mirsad Keljmendi s moga kvarta zna napamet postavu koja je osvojila Kup Velesajamskih gradova! A rulji samo da je kruha i igara, pa to i guta. Bez obzira što čovjek ako primjerice želi otići pogledati tekmu na Istok mora za to platiti 50kn. 50kn za porciju ulančanog amaterizma na oronulom stadionu. Čisti mazohizam!

A kako to obično biva, neko je kauboj a neko Indijanac, neko je partizan a neko ustaša, tako i Maksimiru i van njega, netko je Mirkov mrzitelj, a netko je njegov "odvjetnik“. Bio je jedan veoma dobar članak u Jutarnjem listu prije par dana (autora ne znam, neka mi Bog oprosti) u kojem se autor zapitao kako bi ljudi branili Mirka Hrgovića da mu otac nije poginuo u ratu, da mu brat nije Alkar koji ju nedavno i osvojio, da Hrgović ne dolazi iz "ugledne Hrvatske obitelji iz Cetinske krajine“? Ne znam, možda s time "šta vi serete, čovjek je nešto postigao, čovjek ima dva čajna servisa od najfinijeg Japanskog porculana!“

Mirku danas ništa nije Ljubičasto. Ne vole ga ni oni za koje trenutno igra, ne voli ga ni oni za koje je igrao i koju su ga darovali dalmatinskim licitarskim srcem, ne vole ga ni tamo ni u Japanu jer nije odigrao ništa posebno a dobro su ga platili. Sjever mu među ostalim zamjera "Hajdučko srce“, a isto to "srce“ imao je i Ivan Bošnjak kada je došao u Dinamo pa je svejedno bio miljenik navijača zbog svoje požrtvovnosti. Mirko Hrgović to nije. Dapače!

Mirko Hrgović je griješnik, kao i svi mi. Neka prvi baci baklju u teren onaj koji je bezgrešan! Za neke je Hrgović sasvim normalan čovjek koji teži onome čemu i svi mi, osigurati si pristojan život. Međutim, Mirko je "nokautirao“ jednog BBB-a
iz Čapljine jer je htio obraniti svog suigrača. Mirku se zamjera pretjerana uporaba autoriteta svaki put kada bi se zaiskrilo na derbiju. Pazi čuda, pa čovjek je njihov kapetan, ko se trebao umješati? Vilson Đoni? Pero Nadoveza? Ivo Sanader?

Isti taj Hrgović je uzvikivao "Dinamo,srpsko ime to“. Tako barem piše na svim navijačkim forumima od nemila do nedraga. Proziva ga se zbog medijskih istupa kontra Dinama i Zagreba. Spominje se i obračun s navijačima ispred Doma sportova. Ne želim zvučati kao Mirkov odvjetnik, ali se toga ne sjećam. Neka me netko podsjeti na to u obliku nekog linka na te medijske istupe...I ja ću se posut pepelom i dodajem minus u Hrgovićevu rubriku u svojoj knjižici „Hrgović – ptica ili avion?“

Sve u svemu osebujna ličnost koja je podijelila naciju. A čovjek je nogometaš. Šta bi tek bilo da je jet-setter, da mu je žena Simona Gotovac ili Vlatka "kad-će-taj-petak?“ Pokos? Katastrofa epskih razmjera. Ja se nemogu sjetiti da se zbog Beckhama ikada dignula tolika larma na državnoj razini.

U cijeloj toj trakavici,neki kažu da najviše ispaštaju navijači. Jer,kako je to jednom rečeno, a milijun puta prepisano, nogomet se igra zbog navijača. A BBB-i hoće da im se vrati Dinamo. Što oni točno žele kada skandiraju "Vratite nam Dinamo!“?

Domaće dečke s dvoznamenkastim stažom u Dinamovoj nogometnoj školi u momčadi koja će davati zadnji atom snage na nekom tamo gostujućem pašnjaku za taj plavi dres? I zbog toga će uživati status Bogova među BBB-ima? Paaa, ja sam za. Neka se ubaci Barbarića, Antolića, Badelja, Maleša, Kelavu, Lovrena i Hudorovića u prvu postavu i neka igraju samo domaći dečki. Neka se to ostvari. Nitko sretniji od mene da se ostvari rezultat samo s hrvatskim igračima.

Ali nedaj Bože da ti momci kada si malo zarade kupe neki finiji auto, pojebu Fani Stipković i ne obrane naslov prvaka države. Što bi zapravo bilo sasvim normalno jer su to mladići kojima trebaju još godine kaljenja.

Dajem svoju desnu ruku da će onda isti ti mladići biti prozvani izdajicama, plaćenicima, biti premlaćivani na stadionu i izvan njega... Danas mladi heroji, sutra će biti pičke jer su otišli igrat u Englesku, Njemačku, Belgijsku ili Rusku ligu... Tako funkcioniraju stvari.

Dokle god Milan Badelj ide na trening vlakom, on je heroj... Za godinu dana kada si kupia auto, malo izađe na zagrebačku špicu s djevojkom i nakon toga potpiše za neki klub jačeg renomea od Dinama (kakvog uopće nije teško naći) i on će biti postat pizda i plaćenik... Baš kao i Ćorluka koji je svojom borbom osvojio navijače. Mjesec dana kasnije isti taj "borac“ je ridao pred kamerama da ga puste van, da ne želi ostat u Dinamu... Diamonds are forever, a zbog surovog kapitalizma Dinamo je izgubio "old school“ štih, nacionalni predznak i pojam "kluba kao institucije“, baš kao i svaki drugi klub na svijetu... Što nam je činiti?


by Ludi konj

Pogađate o čemu se radi, transfer koji je zadnji tjedan ipak uzdrmao ljubitelje nogometa bilo one sklone bijelom ili plavom dresu.
Kad sam rekao "ljubitelje" prvenstveno sam mislio na one koji na nogomet gledaju iz onog drugog kuta, malo staromodnog gdje su glavne valute obraz, principi, publika… jer ovim drugima igrači poput Hrgovića predstavljaju pojačanja koje su uvijek dobrodošla u njihov klub.

Kako god bilo ne vrijedi plakati, stvar je riješena i Hrgović je u Dinamu!
Šta je u cijeloj priči dobro, a šta ne, može se odmah vidjeti iz slijedećih činjenica.
Iako je, ruku na srce, Hrgović kvalitetan igrač dobra stvar je što je još jedan Šošin čovjek otišao iz kluba, a kriminalac je samim tim još jedan korak dalje od Hajduka, međutim otišao je čovjek koji sa sobom nosi "Hajdučko srce", priznanje koje je dobio od istih navijača kojima je ovim potezom lupio veliku šamarčinu!
Dinamo je može se reći ipak prošao gore, istina doveli su solidno pojačanje, ali i igrača koji je svojim izjavama i postupcima donedavno bombardirao isti taj Dinamo i samim tim potezom uprava je na sebe navukla još veću mržnju navijača, a da ne govorimo o tome što u klub na mala vrata ulazi i polupismeni, ćelavi krimos!

Nikada mi nisu bile drage ovacije igračima radi jednog simpatičnog poteza ili par dobro odigranih utakmica, naročito ako nam je poznat karakter i mentalitet današnjih igrača!
Da bi neko od njih postao pravi miljenik kome će se skandirat ili posvećivat pjesme potrebno je puno više od jednog udaranja suparničkog navijača ili vrijeđanja najvećeg rivala, to se postaje kad većinu svoje karijere i najboljih godina nesebično poklonite jednom klubu!

Zato valja biti oprezan i suzdržan, jer pička se krije i čuči u svakom od nas i čeka pravi čas!

Eto, za nas Hrvate EUROforija je završila.
Nakon sto se cijela nacija digla na noge kad su nasi reprezentativci tukli sve pred sobom u grupi i dobili povijesnu šansu za prolaz u polufinale Europskog prvenstva i nažalost izgubili, stvari se polako vraćaju na staro.
Naravno, svima je nama ovdje drago što su naši tako dobro igrali i frustrirani smo zbog načina na koji smo ispali, ali to ti je nogomet, nemamo što zamjerit našima.
Prošlo je to vrijeme kad ste mogli u večernjaku nabavit navijačke bojice i udaraljke i u kojem ste od lokalnog pekara uz burek dobili i navijački jogurt, sada se opet okrećemo domaćem prvenstvu i domaćim klubovima, a tamo uglavnom nema euforije.
Par naših klubova će igrati pokoju Europsku utakmicu, doći će možda jedan ili dva atraktivna protivnika, tribine će opet biti pune, naši klubovi će doživit još jedan neuspjeh, opet ćemo proklinjat sudce i Europu koji ne žele Hrvate u svojim natjecanjima iako u dubini ipak znamo da nam nisu suci krivi već sami mi i naši nedovoljno kvalitetni klubovi, sve već viđeno i previše puta.
Tada se opet okrećemo našem prvenstvu, tribine će zjapiti prazne kao i svake sezone, bit će tu samo oni najvjerniji kojima ne smeta ni bura, ni kiša, ni snijeg, ni represija, ni nekvalitetan nogomet. Oni su tu radi svoga kluba i ponosa koji ih ispunjava svaki put kada iz srca se zaderu ime svoga kluba, a na terenu jedna totalno druga igra, puna namještanja i prevare.
Igrači kojima klubovi služe kao odskočna daska za bolji angažman i više love, igrači koji prepoznaju samo eure i dolare, koji igraju iz nekih drugih interesa, a ne zbog publike ili igre. Malo je takvih pravih igrača koji su vjerni svom klubu i svojim navijačima. Svake sezone sve manje i manje. Uprave klubova pune mafijaša i ubojica koji koriste klubove kao svoju privatnu prčiju. Kojekakvi direktori i izvršni dopredsjednici koji svojim ponašanjem u normalnom društvu ne bi opstali ni mjesec dana na vlasti u nas vode prvoligaške klubove. Derutni stadioni za koje normalan čovjek ne bi nikad pomislio da se ovdje odigravaju neke prvoligaške utakmice. Stadioni koji se grade već zadnjih 15 godina i kojima se još uvijek ne zna datum završetka radova pa niti se nema ni plan nastavka radova. Ali ipak, nama ostaje neka nada da će jednog dana sve to biti bolje, pitanje je samo, koliko dugo ćemo to morat čekat? Čisti mazohizam.

by Raskoljnikov

Eto dogovor je pao, blog je napravljen i tipka se prvi post!
Nije nam neki dizajn, ali s vremenom ćemo i to dotjerat, važno je da smo krenuli!
A od sada pa na dalje skupina nogometnih romantika će vas zabavljati iznoseći svoje viđenje sa nogometnih travnjaka, tribina, ulica (sa livade ipak nećemo)... koje je ipak malo "drukčije od drugih" i prožeto je malo drugačijim pogledom na svijet nogometa!
U iščekivanju novih postova i izvještaja sa Eura i pripremnih utakmica hrvatskih klubova primite puno pozdrava!